Psovači već od malih nogu

Đakovačka mladež sve češće i sve više psuje i prostači, gotovo se nadmećući tko će biti glasniji i “kreativniji” u tome. Na žalost, sveprisutna psovka na đakovačkim se ulicama može čuti već iz usta onih najmlađih, osnovnoškolaca pa do njihovih starijih kolega iz srednjoškolskih klupa. Onaj tko ne psuje, čini se, nije u društvu dobro prihvaćen, nije “in”. Podjednako psuju i mladići i djevojke.

Sadržaj se nastavlja...

Psovanje, već od vrtićke dobi, tema je rasprava i na brojnim internetskim forumima, gdje mlade majke traže savjete kako, primjerice, djetetu od tri i pol godine objasniti da ono što je čuo i “donio” kući, ne spominje. Tog su problema svjesni i u đakovačkim školama, no, kažu, ne znaju kako iskorijeniti ovu ružnu naviku.

- Da, djeca psuju na hodnicima, kada prođemo pokraj njih, upozoravamo ih da to ne čine. Riječ je o, uz pušenje, vrlo problematičnoj pojavi i ne znam kako joj stati na kraj - kaže prof. Mirko Ćurić, ravnatelj đakovačke Obrtničke škole Antuna Horvata.

Ova pojava nije mimoišla ni osnovne škole, pa tako, kaže Tihomir Benke, ravnatelj OŠ I.G. Kovačića, psovka postaje dio njihove svakodnevice. “Upozoravamo ih pa ne psuju kada smo mi u blizini, no kada nas ne primijete, prostače. U razredu to ne čine, no psovke se čuju u iščekivanju početka nastave i na odlasku kući”, kazao je Benke.

Potrebu, ako se tako može nazvati, za psovkom, pojasnio je prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, profesor moralne teologije na đakovačkom KBF-u.

- U podlozi psovanja, što će reći svaki psiholog i onaj koji se bavi ovim pitanjem, ponižavanje je druge osobe. Osobito psovkama koje se tiču spolnosti, poput spominjanja majke. U podsvijesti ljudi stoji potreba da drugoga ponizi. To često postaje i navika. U nas psovanje uključuje nedovoljnu kulturu poštovanja dostojanstva druge osobe. Psovka pokazuje netoleranciju, iako čovjek nije uvijek manifestno svjestan toga, nego to podsvjesno u sebi nosi. Druga je stvar psovka protiv Boga. Mađari i mi smo, na žalost, psovački narodi u Europi. Sva istraživanja pokazuju kako imamo najraznolikiji oblik psovki, “najkreativniji” smo u tome, a uz nas i Srbi. To su tri naroda koji, na žalost, imaju i najgore oblike bogopsovki. Psovanje kod mladih je pitanje nekulture, primitivnog ponašanja. Podsvjesno, riječ je o nekulturi koja ne poštuje drugoga, koja se prenosi i na taj način se mladi odgajaju - pojasnio je Dugalić.

“Škola mora odigrati važnu ulogu. Imamo problem što mi danas iz školskog sustava izbacujemo odgojnu dimenziju i to nam se osvećuje. Mislim da će tu škola, odnosno resorno ministarstvo, morati ozbiljno porazgovarati s ravnateljima i stručnim institucijama kako u školu vratiti odgoj, ne samo obrazovanje. Bez toga nema pomaka. U bivšem smo sustavu imali vrstu ateističkog odgoja, a danas imamo neodgoj i dakako da tu ne možemo očekivati rezultate”, upozorava prof. dr. sc. Vladimir Dugalić.

TEKST: Maja Muškić (Glas Slavonije)