Filip je u skorije vrijeme napisao četiri romana i u aktivnoj je potrazi za njihovim izdavačem, a to su „Total Evil: Tragačica za znanjem”, „Total Evil: Tragačica za pravdom”, „Total Evil 2: Tragači za mirom” i „Total Evil 2: Tragači za slobodom”

Filip Hanžek osječki je književnik te autor nekoliko neobjavljenih romana, kratkih priča, pjesama i eseja. Iako je magistrirao procesno računarstvo na osječkom FERIT-u te se u slobodno vrijeme bavi popravljanjem računala, grafičkim dizajnom te snimanjem i uređivanjem videozapisa, ipak ga najviše privlači pisanje kojim se bavi još od 12. godine.

„Prve pokušaje pisanja imao sam sa svojih 12-13 godina, kada sam pisao fan-fiction priče smještene u moje tada omiljene fiktivne univerzume poput Pokemona, Digimona i sličnih. U to me vrijeme na pisanje potaknula želja da ideje koje sam imao, smještene u dotične univerzume, na neki način „materijaliziram”. Kako nisam mogao sam stvarati neslužbene epizode crtanih serija, jedini način na koji sam te ideje mogao pretvoriti u nešto vidljivo bilo je pisanje. Ipak, ti radovi nisu imali nikakvu stvarnu kvalitetu jer, kao što sam rekao, to su bili moji prvi pokušaji pisanja koje nikada nisam nikome dao na čitanje”, opisuje Filip.

Sadržaj se nastavlja...

Tek 2006. godine, točnije sa svojih 15 godina, Filip je počeo pisati radove koje se usudio dati javnosti na čitanje, a koji nisu imali veze s postojećim franšizama fikcije. Tada je naišao na blog jedne pjesnikinje, što mu je dalo ideju da pokuša i sam pisati poeziju, stoga je otvorio vlastiti blog na kojemu je počeo objavljivati svoje prve pjesme pod pseudonimom.

„Komentari su bili daleko bolji od očekivanih, čak i na te prve pjesme koje sam napisao. To me motiviralo da nastavim pisati poeziju, uslijed čega su se moje vještine pisanja nastavile razvijati. Kasnije sam se poželio, uz poeziju, okušati i u pisanju proze. Danas najviše pišem romane, a poeziju samo onda kada mi za kakvu novu pjesmu dođe ideja”, navodi.

Prvi Filipovi prozni radovi bili su ljubavne tematike, dok se kasnije usmjerio prema nadrealizmu i znanstvenoj fantastici. Autor je tako i serijala od tri kraća romana pod naslovom „Paralelna realnost” koje bi, prije njihova objavljivanja, trebalo još malo doraditi. Današnji su mu romani, koje osobno smatra svojim do sada najboljim proznim radovima i koje se nada uskoro objaviti, mješovitog žanra. Naziva ih urbanom fantastikom u kojoj prevladavaju elementi psihologije i horora, iako sadrže i elemente romantike, drame, misterije i trilera. U svojem suvremenom pisanju, tvrdi, kombinira i različite tematike.

„Jedna su od njih nadnaravna bića poput anđela, demona i ljudi s natprirodnim sposobnostima, za što sam znatni dio inspiracije pronašao u kršćanskoj mitologiji te ponešto u demonologiji i sotonizmu. Također, u pisanju se volim igrati ljudskom psihologijom i moralnom sivoćom likova, iako se moji likovi najčešće mogu podijeliti na pozitivne i negativne – gotovo nitko od mojih likova nije ni savršeno dobar, ni savršeno zao. Volim u svojim pričama čitatelje navoditi na to da se zapitaju jesu li određene ljudske tendencije loše zato što suštinski uistinu jesu, ili samo zato što smo društvenim utjecajem naučeni smatrati ih lošima, iako su zapravo dio iskonske ljudske prirode, ma koliko neki ljudi nastojali živjeti u poricanju te činjenice”, objašnjava.

Filip je u skorije vrijeme napisao četiri romana i u aktivnoj je potrazi za njihovim izdavačem, a to su „Total Evil: Tragačica za znanjem”, „Total Evil: Tragačica za pravdom”, „Total Evil 2: Tragači za mirom” i „Total Evil 2: Tragači za slobodom”. Budući da su navedena djela napisana i na hrvatskom i na engleskom jeziku, nada se da bi mogao pronaći kakvog izdavača iz SAD-a ili Velike Britanije.

„Inspiraciju za ove romane dobio sam prvenstveno iz horor filmskog uratka B-produkcije, „The Seekers” iz 2003. godine, redatelja Johna Bowkera iz Oregona. U tom je filmu na mene izniman dojam ostavila glumica Felicia Pandolfi i lik koji je ona utjelovila, u čemu sam pronašao inspiraciju za svoj serijal romana. Zanimljiva je činjenica ta da je suma broja riječi svih do sada napisanih priča u mom serijalu prerasla broj riječi Biblije. Još mi je uvijek nevjerojatno pomisliti kako ovaj veliki i dugotrajni projekt nikada ne bi bio započet da nisam 2013. godine pogledao taj film za koji većina ljudi, nažalost, nikada nije čula i koji sam i ja sâm čistom sretnom slučajnošću otkrio”, ističe.

Kao mladi i još uvijek neafirmirani autor, Filip je stekao dojam da je uistinu teško uspjeti na hrvatskom književnom tržištu, posebice autorima poput njega koji pišu ono za što im inspiracija dolazi iznutra, a ne ono što lako privlači pozornost mase na prvi pogled. Ipak, talentirani književnik ne gubi nadu budući da se uvijek sjeti kako su mnogi izdavači odbili J. K. Rowling s njezinim serijalom o Harryju Potteru, za koji svi znamo kakav je uspjeh naposljetku postigao.

Osim romana, Filip piše već spomenute kratke priče i poeziju, a ponekad i eseje. Do sada su mu objavljene tri pjesničke zbirke, a to su „More lutajućih misli” u nakladi izdavačke kuće Essegg te „Pod magijom Mjeseca” i „Mjesečeva svjetlost” u nakladi kuće Judita. Preko Amazon Kindlea objavio je i zbirku poezije na engleskom jeziku pod naslovom „Baphometian Duality”, a nedavno mu je također u četvrtom izdanju regionalne zbirke „Besan” objavljena kratka horor priča naziva „Ukleta sovica”.

FOTO: Filip Hanžek

„Priča je inspirirana istinitim događajima (primjerice, istinit je događaj da skupljam predmete u obliku sova, baš kao i glavni junak ove priče!) te prvobitno zamišljena kao creepypasta (kraća nekomercijalna horor priča javno i besplatno dostupna na internetu, nerijetko smještena u neki fiktivni univerzum, inače nevezan uz horor žanr) na temu takozvanih Dormeo emotivnih Hoo-Hoo sovica iz Top Shopa koje su mi pak privukle pozornost jer općenito iznimno volim sove kao životinje. Međutim, naposljetku sam tu priču, umjesto na internetu, poželio objaviti u knjizi, stoga sam naziv „Emotivne sovice” u priči zamijenio nazivom „Raznobojne sovice” kako bih izbjegao poteškoće oko autorskih prava”, dodaje.

Filip je do sada, nažalost, imao relativno malo prilika surađivati s regionalnim autorima, ali volio bi s njima ubuduće stvarati. Što se dosadašnjih suradnji tiče, ističe pisca Leontina Čapu Milenića (također poznatog pod pseudonimom Eric Johansson) s kojim se sprijateljio upravo zbog njihovog obostranog entuzijazma za pisanje te zanimanja za nesvakidašnje filmske i glazbene žanrove. Naime, Filip je lektorirao Leontinov najnoviji roman „Posljednji princ Lire”, čije je izdavanje podržala Fondacija za izdavaštvo FBiH.

„Uz sve što sam do sada naveo, dosta inspiracije pronalazim i u glazbi. Jedan mi je od popratnih hobija skupljanje pjesama raznolikih glazbenih žanrova, čiji me tekstovi podsjećaju na likove iz mojih priča i njihove međusobne odnose. Taj moj Total Evil „soundtrack” trenutno broji više od 300 pjesama, a kolekcija mi još uvijek ne prestaje rasti. Kroz tu kolekciju pjesama gotovo svakodnevno proživljavam emocije svojih junaka, što te likove i priču za mene na određeni način čini stvarnijom. Često upravo iz neke pjesme dobijem ideju za pokoji sitni detalj u radnji, naslov nekog poglavlja ili neku liniju dijaloga”, govori.

Među svojim književnim uzorima Filip ističe japanskog autora ekraniziranog romana „Ring” Kojija Suzukija, indijskog pisca Vikasa Swarupa, već spomenutu britansku književnicu J. K. Rowling, japansku autoricu manga stripova Naoku Takeuchi te indijskog pjesnika Rabindranatha Tagorea. Za određene detalje u svojim pričama dobiva inspiraciju i iz pojedinih povijesnih klasika kao što su „Izgubljeni raj” Johna Miltona, Danteov „Pakao”, Goetheov „Faust”, „Pobuna anđela” Anatolea Francea, Marulićeva „Judita” i ostale inačice te priče te čak i određeni dijelovi Biblije. Smatra kako ga od drugih autora izdvajaju upravo ti nesvakidašnji izvori inspiracije, ali i činjenica kako se ne povodi za masom.

„Jedna je među osobina koje promoviram u svom radu moje sveprisutno propitivanje ustaljenih društvenih normi i moralnih vrijednosti, za koje sam stekao dojam kako ih većina ljudi uzima zdravo za gotovo. Također, veliki sam protivnik licemjerja i povođenja za masom. Pišem ono za što osjećam istinsku inspiraciju i motivaciju, bilo to privlačno široj publici ili ne. Ne bih nikada mogao biti jedan od onih koji se bezuvjetno prilagođavaju masi budući da nešto za što nemam inspiraciju iz srca vjerojatno ne bih ni mogao kvalitetno napisati. Kada tome svemu pridodamo ranije spomenutu moralnu sivoću likova, igranje različitim aspektima ljudske psihologije u pisanju i mješovitost žanrova – da, možda me ta kombinacija ipak čini jedinstvenim autorom”, tvrdi.

FOTO: Filip Hanžek

Kada je riječ o Filipovim planovima za budućnost, ove godine namjerava sa spomenutim prijateljem Leontinom pokrenuti obrt pod nazivom „Kreativni snovi” koji će biti specijaliziran za prevođenje, lektoriranje, uređivanje i kreativno pisanje po narudžbi. Ipak, najveća mu je osobna ambicija, kao što je već naveo, pronaći izdavača za svoje knjige. Mladim i neafirmiranim piscima poručuje da se nikada ne predaju i ne dopuste da ih obeshrabri pomisao da nisu dovoljno dobri u pisanju.

„Ako u vama postoji istinska želja za pisanjem, čak i ako vam se čini da vaši dosadašnji radovi nemaju željenu kvalitetu, ona će se razviti prije ili kasnije kroz vrijeme, trud i iskustvo. Najveći grijeh koji kao pisac možete počiniti jest nepovratno uništiti (baciti ili izbrisati) neki svoj rad samo zato što niste njime zadovoljni. Sve dok taj vaš rad postoji, uvijek se na njega možete vratiti te ga jednoga dana dovesti do savršenstva. Osim toga, nikada ne dopustite da vas obeshrabri odbijanje vaših radova od strane izdavača. Iako sam ja također još uvijek u potrazi za izdavačem svojih romana, ne predajem se, stoga nemojte ni vi. Kao što sam već spomenuo, uvijek se možemo sjetiti nevjerojatnog uspjeha J. K. Rowling nakon niza prvobitnih neuspjeha”, zaključuje Filip.