Kultura / Ostalo-Kultura

582 čovjeka na promociji knjige u Osijeku

Pink Panterica Olivera: "Još uvijek mi zaigra srce kad prođem pored neke zlatarne"

Pink Panterica Olivera:
Davor Javorović/Pixell

Gotovo 600 ljudi pojavilo se na promociji knjige Ja, Pink Panter koja je održana sinoć u jednom osječkom kafiću u Donjem gradu

Višestruko osuđivana autorica knjige Olivera Ćirković, poznata i kao vođa Pink Panter bande, Osječane je svojom gotovo filmski nestvarnom životnom pričom ostavila bez daha.

Za neke književnica, za neke kriminalka, bivša sportašica ili umjetnica, što god joj pripisali nedvojbeno je da Olivera izaziva reakciju gdje god se pojavi. Promociju svoje knjige održala je sinoć u jednom osječkom kafiću u Donjem gradu gdje se okupilo 582 ljudi kako broje organizatori. Mjesto više tražilo se za sve uzraste, a sva buka i komešanje u gužvi  zastalo je kada je Olivera uzela mikrofon u svoje ruke.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Osječani su u prepunom kafiću pozorno slušali svaku njenu riječ, a mnogi su rekli kako ne pamte ovoliko ljudi na nekoj promociji knjige u Osijeku. Netko iz publike našalio se da ovoliku zainteresiranost nije imao čak ni Luka Modrić na svom predstavljanju knjige.

Svi su ostali zapanjeni njenom visinom koja iznosi čak 193 cm pa je pola promocije odradila stojeći kako bi ju svi znatiželjni Osječani mogli dobro vidjeti. Svoju životnu priču koju je pretočila u dvije knjige ispričala je bez zastajanja, iskreno, otvoreno i samouvjereno. Upravo je to ono što je publika kod nje zavoljela te ju zbog toga, tvrdi, i prate svi uzrasti čitatelja. I sama kaže kako su knjige, osim njene autobiografije, čiste emocije koje je htjela sa svima podijeliti.„U zatvoru su bili Dostojevski i Andrić pa onda i ja!“ našalila se Olivera na svoj račun, što joj ne pada teško, te ispričala kako je svoj prvi dio knjige napisala upravo u zatvoru.

Dok je boravila u zloglasnim grčkim zatvorima svoju je terapiju pronašla u slikanju, a sada je njena terapija pisanje te druženje s ljudima i dijeljenje svog iskustva. Starom životu se ne vraća, ali u šali kaže kako joj srce zaigra kad prođe pored neke zlatarne.

Dala je naslutiti kako ovo nije kraj njenoj priči te da je vrlo moguće da će se njena autobiografija pojaviti i u ekraniziranom obliku.

Nalik nekoj ludoj holivudskoj ispovijesti, Olivera je slikovito opisivala svoj bijeg iz zatvora te svoj prošli život na margini morala. Na promociju je stigla u pratnji svoga sina za kojeg ima samo riječi hvale, a objasnila je kako bi on trebao biti uzor svima, a ne ona, s obzirom na to kakav je pakao prošao.

Također je napomenula kako podržava i potiče građansku buntovnost, borbu protiv korupcije i lošeg sistema, ali ovo što je ostavilo pečat u njenom životu nebi nikome preporučila. Ne bježi od svojih djela, ali tvrdi da je to tako moralo biti.

„Od sirotinje nikada ne bih krala“ izjavila je.

 Svoj luckasti karakter i zaraznu energiju prenijela je i na Osječku publiku koja je na posljetku i mogla postavljati pitanja, a najbolje pitanje bilo je nagrađeno njenom knjigom. Tako je netko domišljat iz publike upitao pobjedničko pitanje usudi li se zavrtiti rundu za cijeli kafić na što se Olivera samo slatko nasmijala. Publika je svoje oduševljenje izrazila nazvavši Oliveru „rođenom Donjograđankom“, a ona im je na to doskočila kako bi mogla svaki vikend održati skup u Osijeku.

Iako je možda na meti mnogih kritika, Olivera kaže da gdje god se našla dočekali su ju sa osmijehom, bio to Osijek, Beograd ili Sarajevo. Zahvalila se Osijeku i Osječanima te zaključila „Onaj tko jede istu hranu kao ja, tko sluša istu glazbu kao ja i tko se može napiti na istu pjesmu - to mi je brat“ aludirajući na povezanost ljudi s Balkana.

Izdvojeno


Reci što misliš!